Još uvijek nam nije poznato je li dodatak lijekova koji se nazivaju dugodjelujući muskarinski antagonisti (engl. long-acting muscarinic antagonists, LAMA) inhaliranim kortikosteroidima (ICS) bolji ili lošiji odabir od povišenja doze ICS. Važno je da buduće studije uključe skupinu koja će primati dvostruku dozu ICS, jer je to terapijska mogućnost koju mogu koristiti liječnici koji liječe oboljele od astme.

Zašto je ovo pitanje važno?

Liječnici koji vode terapiju pacijenata s astmom koja nije prikladno kontrolirana inhaliranim kortikosteroidima mogu ili povisiti dozu ili dodati drugu vrstu terapije. Jedan tip lijekova koji se mogu dodati ICS su dugodjelujući muskarinski antagonisti (LAMA) koji su učinkoviti u terapiji drugih plućnih bolesti i počinju se koristiti u liječenju astme Povećanje doze ICS može uzrokovati neželjene nuspojave poput oslabljenih kostiju, poteškoća sa spavanjem i anksioznosti, tako da dodatak LAMA dotadašnjoj dozi ICS može biti učinkovita alternativa.

Kako su autori istraživanja odgovorili na postavljeno pitanje

Dvoje ljudi je tražilo objavljena i neobjavljena istraživanja u nekoliko baza podataka i web stranica kako bi našli relevantne studije koje uspoređuju dodatak LAMA ICS-u s povišenom dozom ICS u terapije astme kod odraslih. U ovom Cochrane sustavnom pregledu analizirana su istraživanja dostupna do travnja 2015.

Rezultati istraživanja

Pronađena je jedna studija koja je uključivala 210 pacijenata s astmom. Studija je uspoređivala dodatak tiotropija (koji je dugodjelujući muskarinski antagonist) i udvostručavanje doze beklometazona (koji je kortikosteroid).

U toj studiji pacijenti koji su primali kombinaciju LAMA i ICS imali su malo manji rizik od astmatičnog napadaja koji je zahtijevao terapiju oralnim kortikosteroidima. Rezultati upućuju da bi na 1000 ljudi, njih 18 manje u grupi koja je primala LAMA, trebalo takvu terapiju u usporedbi s onima koji su primali udvostručenu dozu ICS. Međutim, ta procjena sadrži relativno veliku mogućnost statističke pogreške te bi stvarni broj pacijenata koji primaju LAMA, a kojima bi mogli zatrebati oralni kortikosteroidi zbog astmatičnog napadaja mogao iznositi između 52 manje i 26 ljudi više na 1000. Isto tako, niti jedna od terapija nije donosila očito više koristi za ni jedan od slijedećih događaja: astmatični napadaji koji su doveli do hospitalizacije ili prijema na odjel hitne pomoći, ozbiljnih nuspojava, kontrole astme ili kvalitete života povezane s astmom. S druge strane, dodatak LAMA ICS može poboljšati funkciju pluća malo više nego dvostruka doza ICS.

U ove podatke nije moguće imati mnogo povjerenja jer je jedina uključena studija promatrala samo jedan tip LAMA (tiotropij) kroz kratak period (14 tjedana).