Brojne žene imaju oštećenja kože između rodnice i anusa (međice) nakon porođaja. Ta oštećenja mogu ponekad uključivati mišiće koji kontroliraju funkciju anusa i žene se mogu ostatak života susretati s poteškoćama u kontroliranju plinova, tekućine i čvrste stolice. Dokazi pokazuju da se prikladnim zbrinjavanjem tih oštećenja učestalost komplikacija može smanjiti. Mišiće je često teško vidjeti golim okom zbog niza čimbenika uključujući smanjeno osvjetljenje, otjecanje tkiva i slabo olakšanje bolova.

U ovom smo Cochrane sustavnom pregledu literature istražili može li korištenje ultrazvučne sonde postavljenje u anus prije popravka oštećenja međice pomoći pri uočavanju neprepoznatih oštećenja, utvrđivanju opsega oštećenja mišića i omogućiti bolji popravak oštećenja te posljedično smanjiti dugoročne posljedice. Istražili smo također i upotrebu analnog ultrazvuka kod žena koje su imale zbrinjavanje ozljede analnog mišića te utječe li navedeno na bolji ishod putem boljeg liječenja.

Pronašli smo jedan randomizirani kontrolirani pokus koji je ispunjavao kriterije uključivanja. Ovo istraživanje uključivalo je 752 žene koje su nakon vaginalnog porođaja imale oštećenje kože između rodnice i anusa koje nije uključivalo analni mišić pri kliničkom pregledu. Žene su podijeljene da prime ili rutinsku skrb (klinički pregled) ili analni ultrazvučni pregled prije šivanja oštećenja. Utvrđeno je da žene kod kojih je učinjen analni ultrazvučni pregled prije zbrivanja ozljede međice imaju upola manju vjerojatnost patnje od teških analnih simptoma. Razlika je bila očita u razdoblju manjem od šest mjeseci nakon porođaja i većem ili jednakom šest mjeseci nakon porođaja. Ipak, žene su češće imale značajnu bol u međici tri mjeseca nakon porođaja kada su imale analni ultrazvučni pregledu. Inkontinencija čvrste stolice i nekontrolirano ispuštanje plinova (flautacija) nisu se značajno razlikovale između dvije skupine žena. Nije bilo razlika između majčine kvalitete života.

Ovo istraživanje nije istraživalo potrebu za naknadnim (sekundarnim) popravkom vanjskog analnog sfinktera, broj žena s boli tijekom spolnog odnosa, ženino zadovoljstvo pruženom skrbi niti detalje vezane uz način porođaja u narednim trudnoćama. Nije bilo moguće proučiti učinkovitost analnog ultrazvučnog pregleda u otkrivanju ozljeda analnog sfinktera jer su žene s klinički utvrđenom opstetričkom ozljedom analnog sfinktera bile isključene iz istraživanja.

Procijenili smo da navedeno istraživanje ima mali rizik za pristranost obzirom da se radi o dobro dizajniranom istraživanju, iako je uključivalo mali broj žena. Postoji potreba za dodatnim istraživanjima u ovom području kako bi se procijenila navedena intervencija i informirala praksa. Nismo pronašli niti jedno istraživanje u kojem je korišten ultrazvuk nakon što je ozljeda međice sašivena. Bilo bi korisno kada bi buduća istraživanja evaluirala uspješnost ultrazvuka u otkrivanju opstetričnih ozljeda analnog sfinktera. Trošak intervencije kao i potrebna edukacije moraju se uzeti u obzir, zajedno sa majčinom kvalitetom života i individualnim iskustvom porođenih žena. Bilo bi korisno proučiti kako navedene žene rađaju u narednim trudnoćama i dugoročne ishode.