Akutna limfoblastična leukemija (ALL) je najčešći tip raka koji se javlja u djece. Glukokortikoidi, poput prednizona i deksametazona, imaju važnu ulogu u terapiji ALL. Međutim, visoke doze glukokortikoida uzrokuju potiskivanje (supresiju) osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA osi) - odnosno niza organa koji izlučuju hormone i djeluju jedni na druge. Supresija HPA osi koja dovodi do nedovoljne proizvodnje hormona kortizola može uzrokovati oslabljen odgovor na stresore (na primjer, trauma, operacija ili upala) i nedovoljnu obranu od infekcija te ostaje uzrok pobola i smrti u djetinjstvu. Pojavnost i trajanje supresije HPA osi nakon terapije glukokortikoidima za dječju ALL su nepoznate.

Ovaj Cochrane sustavni pregled uključuje šest kohortnih studija i dvije randomizirane studije koje su ispitivale funkciju nadbubrežne žlijezde. Niti jedna studija nije ispitivala HPA os na razini hipotalamusa ili hipofize, ili oboje. Sve studije imale su metodoloških ograničenja i nije bilo moguće sabrati rezultate zbog heterogenosti. Nedovoljna funkcija nadbubrežne žlijezde pojavila se u prvim danima nakon prestanka terapije glukokortikoidima kod gotovo sve djece. Većina djece oporavila se unutar nekoliko tjedana, ali mali broj djece je imalo insuficijenciju nadbubrežne žlijezde koja je trajala do 34 tjedana. Potrebno je više istraživanja visoke kvalitete kako bi se utvrdila točna pojavnost i trajanje supresije HPA osi kako bi se napravile prikladne smjernice za nadomjesnu terapiju glukokortikoidima.