Praćenje fetalnih otkucaja srca jedna je od najčešćih metoda za provjeru općeg stanja djeteta. Dva najčešća načina praćenja fetalnih otkucaja srca su slušanje otkucaja srca pomoću stetoskopa, Pinardovog stetoskopa (posebna sprava u obliku trube), ručnog Doppler ultrazvuka (poznat kao povremena auskultacija) ili elektroničkog uređaja za praćenje fetalnog stanja koji daje papirnati ispis djetetovih otkucaja srca i majčinih trudova, a naziva se kardiotokograf (CTG). CTG prilikom prijema je uobičajeni test koji se sastoji od kratkog, obično 20-minutnog, bilježenja fetalnih otkucaja srca i maternične aktivnosti koji se vrši prilikom prijema majke u trudovima u rodilište. CTG prilikom prijema je uveden kako bi se pokušala prepoznati djeca koja su pod najvećim rizikom od ostajanja bez kisika tijekom poroda. Ova djeca se mogu intenzivnije pratiti kontinuiranim elektroničkim fetalnim praćenjem ili mogu imati koristi od hitne intervencije kao što je porod carskim rezom.

Ovaj Cochrane sustavni pregledni članak je uspoređivao CTG pri prijemu s povremenom auskultacijom fetalnih otkucaja srca napravljenom nakon uvođenja majke u rodilište. U sustavni pregled su uključena četiri randomizirana kontrolirana pokusa koja su uključila više od 13.000 žena s niskorizičnim trudnoćama. Žene koje su stavljene na CTG pri prijemu imale su veću vjerojatnost carskog reza od žena kojima je provođena povremena auskultacija. Nije bilo razlike u broju vaginalnih poroda uz pomoć instrumenata ili u broju djece umrle za vrijeme ili kratko nakon porođaja između žena koje su stavljene na CTG pri prijemu i žena kojima je provođena povremena auskultacija. CTG pri prijemu je bio povezan sa značajnim povećanjem kontinuiranog korištenja elektroničkog fetalnog praćenja (s elektrodom smještenom na djetetovu lubanju) i fetalno uzorkovanje krvi (mali uzorak krvi se uzima iz djetetove lubanje) tijekom poroda. Nije bilo razlika u drugim mjerenim ishodima kao što su umjetno prokidanje vodenjaka, umjetno ubrzavanje poroda ili korištenje epiduralne analgezije.