Prijelaz s bolničkog liječenja na liječenje u okviru psihijatrije u zajednici može biti zastrašujuće i teško iskustvo za oboljele od težih duševnih bolesti.Ljudi s problemima duševnog zdravlja mogu biti bez mreže podrške od strane obitelji, prijatelja i skrbnika. Oni često nemaju nikoga koga osobno poznaju da im pomogne kad dođu kući. Stvari se dodatno kompliciraju time što oboljeli od duševnih bolesti često imaju značajna pogoršanja duševnog zdravlja, zbog čega se stalno vraćaju u program liječenja, pri čemu se pacijenti otpuste s bolničkog liječenja kad se smatra da su stabilno i dobro, kako bi se vratili na bolničko liječenje čim dođe do pogoršanja duševnog zdravlja tijekom akutne epizode ili krize. Krizna intervencija i paketi za skrb u kući razvili su se kao moguće rješenje za te probleme.

U ovom je Cochrane sustavnom pregledu utvrđeno da je krizna skrb, u kojoj je podrška osigurana pacijentima tijekom krize, bilo u kući ili u okruženju zajednice, s ciljem kako bi se osigurao paket podrške, bila korisna, prihvatljiva i jeftinija od standardne skrbi. Nadalje, krizna skrb je izbjegla ponavljanje bolničkih prijema, poboljšala duševno stanje korisnika više od standardne skrbi, bila prihvatljivija i zadovoljavajuća korisnicima te manje opterećenje za obitelji i skrbnike. Nije bilo razlike u stopi smrtnosti između krizne intervencije i standardne skrbi.

Međutim, pregled literature je uključio samo osam studija. Metode korištene u većini tih studija smatraju se slabim, i nije bilo definitivnog opisa krizne intervencije ili krizne skrbi za studije uključene prije 2006. godine, što je značilo nedostatak fokusa na kriznu skrb u čistom obliku. Mnoge su studije isključile pacijente sa zlouporabom alkohola ili droga, kao i one koji su bili u opasnosti da naškode sebi ili drugima. Autori ovog pregleda sugeriraju kako je potrebno više studija kako bi se postigla snažnija jačina dokaza. Krizna skrb se trenutno može provoditi bez odgovarajuće kvalitete dokaza. Za primjer, nema dostupnog podatka ili informacije o utjecaju skrbnika, suglasnosti ili spremnosti pacijenta za uzimanjem lijekova kao i o broju relapsa korisnika usluga. U konačnici, unatoč prikazima o „sagorijevanju“ (engl. burn-out) osoblja, zadovoljstvo osoblja kriznom skrbi nije utvrđeno.

Sažetak je pripremio Ben Gray, istraživač zaposlen u Zakladi McPin: http://mcpin.org/ .